Svjetlost mira...
Sjaj zvijezde padalice, trenutak poroda Bogočovjeka. Nebo je otvorilo oči, beskrajem su zaiskrili dragulji, svaki titraj šapuće o sreći, dušama daruje tajnovito znamenje, tišinu tišinom ogrnutu, iskričavu svjetlost ozrcaljenu u plamenu vremena.
Ljubav je odjenula odoru ovozemaljskog života .
1986 te godine se Betlehemsko svijetlo, kao lux in teneberis, proširilo ovozemaljskim postajama. U kaleidoskopu svijesti bljesak božanske iskre. Vidim nestajanje tuge, nesreće, bolesti, uskrsnuće Lazarevo, rađanje ptice iz očeva pepela, spasenje brodolomaca, ozdravljenja oboljelih od mržnje i zle ćudi.
Trenutak zaustavljen u vremenu, privid prauzora, znamen postanka.
Na prstima djeteta koraci zrelosti, drhturi bojažljiva mladica na vjetru vremena, sjeća se ranih snova.
Poljubio si me pod imelom, obranio od Falstafa, lažljivaca, iluzionista, prodavača magle. Odveo na žetvu plodova
apolonizijske zbilje i dionizijskih bakanalija.
U tjesnacu zbilje čujem zvuk cjelova, nadilazi sluh, isprepliće se, nestaje u žudnji.
To ljubav pjeva blistavu odu blagdanima svjetlosti.
Dijana Jelčić
 Oznake: betlehemsko svjetlo mira
|
