Djeca vremena...
''Odrastajući mislimo da bajka i igra pripadaju djetinjstvu,
a bajka i igra su naš život..."
tako Friedrich Nietzsche piše o zrelosti.
Mi smo djeca vremena, igrajući se stvaramo
bajku nenapisanu u Andersenovim bajkama,
nepročitanu u djelima braće Grimm, volimo
bajke sa sretnim završetkom.
Kiša je isprala tragove minulih koraka,
nad rijekom duga, na obali TI, na tvom
licu sunce, u dubini pogleda dobrota u
dubini sebe osjetih bezbroj pitanja i niti
jedan odgovor. Bili su nevažni.
Mi smo djeca ovog vremena, rekoh
jesmo li griješili?
jesmo!
Bezgriješnost je utopija…
Igrajući se smo sanjali svak svoju bajku,
bila sam, bio si, još jesam, još jesi,
život nas je uramio u bajkovitu
zbilju.
Mi smo djeca vremena, volimo bajke i igru!
Dijana Jelčić
|
