U zrcalu zbilje...
I onda kad hodamo među
cvjetovima, nismo sretni
jer nam prijeti oluja.
Rabindranat Tagore
Rastužio me Tagore, potražih radost u djetinjstvu,
iz crno bijele fotografije me promatra djevojčica
u svijesti šumi more i nonićev glas, kad nisam
htjela pojesti prežganu juhu, pričao mi je priču
o oblapornoj Ružici, tri dana je tvrdoglavo
gladovala, a četvrti dan pohlepno pojela istu juhu.
Naučio me kako je pohlepa loša strana osobnosti.
Kasnije mi je pričao o Vergilijevoj Eneidi,
o posjedovanju zlatne grane i objavi ljubavi.
između onda i sada slijed slika snovitih obzora,
vedrina i živost i radost susreta,
te noći je trag padajuće zvijezde kao zlatna grana
objavio ljubav.
On posljednji u slijedu privida i prvi u zrcalu zbilje!
Dijana Jelčić
|
