Promatračica...
Razmatranje teme zaborava kroz priče iz književnosti.
Tek kad zaborav dugo traje aktivira se pamćenje.
"Pohranjeno znači zaboravljeno",
slićno hiperproduktivnoj znanost, briše, baca u smeće,
žudi za zaboravljanjem, pritiskom na gumb
tastature osjeća ''oslobođenje''.
Ponekada poželim svijest preobraziti
u tabulu razu i na tom neispisanom
pergamentu pisati bajku o sreći.
Bez sjećanja osjećati mirise
misli koje cvijetaju kao
pupljci među tek
izrastajućim vlatima trave.
Pokušavam ne misliti, ne osjećati, ne gledati, ne slušati,
ne mirisati ali u tkivu moždane mase neuroni, poetski
nazvani leptirići sive tvari, neprestano oplođuju
sjemenke odživljenih trenutaka i povezuju
ih u mrežu pamćenja.
Kalelarga, zvuk morskih orgulja, torba bez dna
sve je to već viđeno, već doživljeno moje.
bez pamćenja ne bih bila ovo što jesam, promatračica mog vremena.
Dijana Jelčić
|
