Razmatranje teme zaborava kroz priče iz književnosti.
Tek kad zaborav dugo traje aktivira se pamćenje.
"Pohranjeno znači zaboravljeno",
slićno hiperproduktivnoj znanost, briše, baca u smeće,
žudi za zaboravljanjem, pritiskom na gumb
tastature osjeća ''oslobođenje''.
Ponekada poželim svijest preobraziti
u tabulu razu i na tom neispisanom
pergamentu pisati bajku o sreći.
Bez sjećanja osjećati mirise
misli koje cvijetaju kao
pupljci među tek
izrastajućim vlatima trave.
Pokušavam ne misliti, ne osjećati, ne gledati, ne slušati,
ne mirisati ali u tkivu moždane mase neuroni, poetski
nazvani leptirići sive tvari, neprestano oplođuju
sjemenke odživljenih trenutaka i povezuju
ih u mrežu pamćenja.
Kalelarga, zvuk morskih orgulja, torba bez dna
sve je to već viđeno, već doživljeno moje.
bez pamćenja ne bih bila ovo što jesam, promatračica mog vremena.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 21.09.2025. u 08:58 sati.