Tiho u meni...
Trenutak ničega, praznina svijesti, pad u ništa,
u prostor bez sjećanja, bez uspomena.
bez mene u meni i povratak svijesti. Ležala sam
na leđima. njegovo lice iznad mene, osmjeh me
vratio u zbilju. I pad je let, rekao je.
mojom glavom odapet, rekoh bjesna.
Tepih je kriv za sve, rekao je smirujući me.
Ponovo tiho u meni odzvanja život,
čujem otkucaje srca, njegovu memoriju,
budi se emocija zgusnuta u zaborav,
misao odbačena u vremenu sumnji,
izbrisana sa palete sjećanja.
Poslije nesvjestice ugoda povratka u zbilju.
Venera u Vagi ljepota dnevnog protokola.
Dijana Jelčić
|
