dinajina sjećanja
nedjelja, 23.03.2025.
Homo Ludens...
 Budi uvijek dijete veselja i sreće jer što više rasteš i brige su veće… Tvoj nono. zapisao u dječjem spomenaru. Slijedih njegovu želju. ne smijem dozvoliti zrelosti da zaustavi tankoćutne titraje iskrene dječje znatiželje niti dozvoliti tek letimičan pogled u galeriju uspomena. U njoj se kriju naše prohujale žudnje i čežnje. Očima vidimo sve osim obod zjenice i krug irisa iza kojeg živi dijete. Ono nevinošću gradi mostove među ljudima, tim nama bliskim, paralelnim svjetovima. Igra se, igrom putuje u daljine, susreće prijatelje, doživljava život, Zov homo ludensa izranja iz svijeta igre, usrećuje nas, obznanjuje istinu, igra sjedinjuje školu i život.  Uspjela sam do sada sačuvati djete u sebi... Dijana Jelčić |
