Zapisano na otoku...
Sjedimo na žalu, šutimo. Sutonsko sunce
polako nestaje iza horizonta.
Mjesec je drugačiji ili mi se tek pričinja,
u svom srebru skriva tajnu nečeg nedorečenog.
U njegovom neotkrivenom licu naslutih
mistiku kotrljajuće noći. Uljuljan u njedrima tmine
smješka se konturom dolazeće punine.
Ti ustaješ, slijediš zov mora, uranjaš u dubine.
More buja plimom, pućina miruje, na kobaltu noći
sjaj sutonske i jutarnje zvijezde, dvojnost sutona i zore.
Ti izranjaš iz mora, prislanjaš školjku na moje uho.
slušah odkucaje njene nutrine, Školjka priča
svoju biografiju. dok je živa u njoj nema mora.
Progovorio si, reci mi nešto o sebi.
Šutnjom sam ti rekla, pustolovka sam daljinama.
Dobrodošla u moje blizine!
Dijana Jelčić
|
