Četrdeset i jedna godina...
1986- ta godina za pamćenje,
gornjogradski lapidari, jutro poezije.
mladi pjesnici, titraj nečeg bezimenog,
svijet osunčanog dana, koljevka početka.
Dugodnevica traje, bez pomaka. Ljubav je
sišla s neba i ostala. Zauvijek.
U tvom zagrljaju osjetih moć ljetnog solsticija
i mekoću usana, krunisanje ljubavi na žrtveniku
vremena, čaroliju zbilje slivenu u sreću dosanjanu
na oltaru noći, u ognjilo zanosa u kutu male kavane
za stolom za dvoje na trgu već sanjajućeg Zagreba...
Život je bio tu, u zrcaljenju tebe u tebi i mene u meni.
Dijana Jelčić...
|
