Četvrta dimenzija...
U našem prostru između nekad i sad titraji vremena,
uvijek mislim na tebe, u svakom trenu te volim.
njegov izazov i poziv u neomeđen prostor,
u nepoznatu panoramu svijesti.
priznaj neznanje, vjeruj onima koji znaju više od tebe,
širili su nam horizont spoznaje, brzina misli nadmašuje
brzinu svjetlosti, naučili nas misaono putovati vremenom.
Volim uranjati u nedovršene uratke spoznaje, osmišljavati
trenutke u sklad prostora.
.
Na zaslonu svijesti kružnica i čovjek u njoj, kvadriranje kružnice,
matematički nedokazivo, dokazano čovjekovim pokretom.
tvrdnja da nema istovremenosti, u sjećanju prošlost
udaraca klatna o bronzu crkvenog zvona.
Povorka zvuka nestaje u mraku.
Suton, ponoć, svitanje, podne.
proljeće, ljeto, jesen, zima,
visina, širina, duljina, dubina,
djetinjstvo, mladost, zrelost, starost,
obnavljajuće svjedočanstvo naše prolaznosti kroz
nepromjenjivu četvrtu dimenziju prostor- vrijeme.
Moj prostor, rekao je Göthe, to je vrijeme.
Dijana Jelčić
|
