Nepatvorena zbilja...
Bitak i vrijeme...
Dogodilo se na današnji dan. Rodio se 1889-te godine Martin Heidegger, istinski magier riječi, mudrac na vratima duše i filozof vremena.
“Odlučnost ličnosti nasuprot nestalnosti raspršenosti u samoj je sebi protegnuta stalnost, u kojoj tubitak kao sudbina drži „uključene“ u svoju egzistenciju rođenje i smrt i njihovo „Između“, i to tako, što je tubitak u takvoj stalnosti za Svjetski-povijesno svake svoje situacije trenutačan … … Stalnost se ne oblikuje tek putem, i iz, uzastopnog dodavanja „trenutaka“, nego ovi iz već protegnute vremenosti budućnosno bijućeg ponavljanja.”
osjećam kovitlac osjećanja i misaonu rijeku sa svim
njenim vijuganjima, meandrima, pritokama i rukavcima…
Volim to gubljenje osjećaja za vrijeme, nestajanje u
neiskustvenom poimanju stvarnosti,
u milostima sudbinskih otisaka u pamćenju,
zaustavljanje na dionicama u kojima sanjah budućnost.
Vrtloži se misao, onodobna se slijeva u ovodobnu,
istost sa dodacima zrelosti je najvrjednije stanje svijesti,
bogatstvo vlastitosti… nepresušen izvor…
Martin Heidegger je rekao...
Čovjek se ponaša kao da oblikuje jezik i gospodari njime.
Međutim, istina je da je jezik gospodar čovjeku.
Riječi izranjaju iz nutrine, važem ih na kantaru spoznaje,
tražim u njima značenje, zrcaljenje sebe,
osjećam neusklađenost svjetova mladosti i zrelosti,
u tome je istinitost nepatvorene zbilje… i one i ove…
jedno je ostalo isto do najtananije usporedivosti,
osjećanje osjećaja ljubav, to je vrijeme zaustavljeno
na ekvatoru sna u vječnom ekvinociju jave…
razbacani titraji srca obnavljaju stari ritam u novi osjećaj
s pomacima i zaboravom ponekih otkucaja odbacuju obmane,
govorom ruža i navalom riječi pišu uvijek novu, a istu priču o tebi i meni…
Dijana Jelčić
|
