Romantika s pokrićem...
U radnom kutku promatram staru lampu,
krasila je i tada istii radni stol, svjetlila
je i onda dugo, dugo u noć. Bilo je to
vrijeme prve ljubavi i dolazaka kući
u ponoć. Nonić je korigirao djećje
zadate im domaće zadaće.
Smješeći se upitao, je li bilo romantike?
Bilo je i to s pokrićem!
Ti sigurno nećeš umrijeti od skromnosti.
Bez sjećanja ne bih osjećala tok vremena.
Tereti prošlih godina nestaju rasapom
tišine u raskošu zapamćene ljepote.
Za tuge i boli nemam opravdanja,
bile su. Odživjeli smo ih.
.
U titraju trenutka zrcaljenje privida i jave,
u nabojima beskraja igra mjesećine,
u vremenu koje krade tajne zbilji
se ritmom srca sjedinjujemo
sa osjećanjem ljepote
jednog, običnog
ljetnog dana.
Nisam umrla od skromnosti, .
Dijana Jelčić...
|
