U nagnuću sunca...
U kobaltnom sutonu zalutah na obalu mora,
ljubav boga dubina skrivena u titraju srca i
vrtlogu uma, a pućina puna čežnji za
susretom i žudnji za zagrljajem,
puna neisplakanih suza.
U potopljenoj galiji jecaji galiota, nadali se
slobodi na obali smiraja. plač sužanjstva
utkan u valove, kao madrigal donešen
vjetrom u krošnje prastarih pinija.
U romoru kapi utjeha mora, u zvuku orgulja
vilinski smijeh i šapat o blagosti neumitne
smrti, a odsnjanii život su bijela jutra,
podneva zlatna, purpur večeri,
u nagnuću sunca umire dan.
Dijana Jelčić
|
