Sudbonosni dodir...
Michelangelova slika i sudbonosni dodir prstiju,
sjaj svemira, neba, zemlje i stvaranja čovjeka.
Beztjelesan čovjek je bio samo lepet leptirovih
krila, let nad rajskim cvjetovima, nad prahom
sjemena za osjećanja ljubavi, sreće i spokoja,
stvoritelj je šest dana stvarao život, a sedmi
dan se odmarao i poželio odmor svim bićima.
Sudbonosnim dodirom prstiju čovjek dobi tijelo,
darova rebro, dobi ženu i izazov pod drvom
spoznaje, počini grijeh i izgubi besmrtnost.
Zbog grijeha praroditelja mi se rađamo s
znakom istočnog grijeha u sebi, nestaje
sakramentom krštenja, ali ipak raj i
pakao su nama, sukob anđela i
demona, preobrazbe svijesti i
otkucaja srca, želja za
metamorfozom tijela.
"Srce me vuče, da pjevam prijetvore u druga tjela."
Ovidije
Dijana Jelčić
|
