Slijed svetkovina...
San je sidro u oceanu jave. Usidrih se u slijedu svetkovina,
nad morem let Jonathana, moćnika plavih daljina, čuvara
minulih i dolazećih sutona i svitanja.
U panorami zbilje vjerovanje u slobodan plov vremenom.
Na obzoru svijesti zasjaše mnoga sunca, u tišini iskra
zbilje, u iluziji iscrtanoj na irisu vizija odsanjanog.
Izronio si iz privida, nad žrtvenikm jutra lepet
leptira, osjetih disanje srca. Sunca nestaju
u sunoćju, osjećanja se rastaću plimom,
obmanjuju plahost, odnose u rascvjetani perivoj snova.
Bez snova je život bezvrijedan, tek puka svrsishodnost
koja ubija znatiželju i čežnju, a ljubav živi u slijedu
svetkovina utkanih u smiraj sutona i zov svitanja,
Dijana Jelčić,
|
