Postojanost pamćenja...
„Ja slikam slike koje me tjeraju da umrem za sreću, ja stvaram s potpunom prirodnošću, bez ikakve brige o estetici, ja stvaram djela koja me inspiriraju s apsolutnom emocijom i pokušavam ih naslikati iskreno.“ Salvador Dali
Postojanost pamćenja je naziv Dalijeve slike, tri sata se tope, svjedočanstva su njegovai razmišljanja i slikarstva.
Prostor djeluje pustinjski i Dalí uspijeva stvoriti atmosferu u kojoj se vrijeme zaista otopilo. U pozadini je
mirno more, bez ijednog vala, nikakve aktivnosti. Vrijeme je stalo, ostaje upornost sjećanja.
Kritičari slike su povezivali djelo s popularnom i revolucionarnom Einsteinovom teorijom relativnosti.
Sam Dalí negirao je povezanost svoga rada i fizičareve teorije pa je u svom stilu odgovorio,
gledao sam kako se sir Camembert topi na suncu i naslikao mekane satove.
Slon je česti motiv na Dalíevim slikama. Karavana slonova, donosioci sreće u pustinji zbilje.
Naslikani s dugim, isprepletenim skoro nevidljivim nogama s teretom prohujalog vremena
na leđima izazivaju osjećaj žudnje. Značajni po svojoj prevelikoj težini, ovako naslikani
postaju kontrast ideji bestežinskog stanja i stvaraju iluziju fantomske zbilje.
Pitanje je možemo li istovremeno postojati na različitim razinama uma da bi razabrali i percipirali sve što postoji.
Postoje li nama nepojmljivi svjetovi, oni paralelni, svjetovi izvan našeg prostor- vremena, jesu li nam stoga
nedostupni, nepostojeći u našoj svjesnosti, a možda ipak postoje u jednoj višoj sferi spoznaje, u svijetu
nadrealističkog poimanja vremena.
teoretski postoji tvrdnja da sve što možemo zamisliti i postoji, promatram Dalijeve slike
i pitam se je li on uistinu uspio svoj um uzdignuti u multidimenzionalnu stvarnost?
Je li on uistinu istovremeno živio u paralelnim svjetovima'?
Njegova besmrtnost se ogleda u njegovim djelima.
Dijana Jelčić
|
