U sretnom srcu...
Pariz, 9. siječnja 1908. – Pariz, 14. travnja 1986.),
Ljubav se događala u rasponu između dva obzora, između svijesti i podsvjesti…
Mozak je svjetlošću spoznaje gradio most između misli i osjetilnosti,
hipofiza je neumorno titrala i stvarala endofin… eliksir ugode,
ostvarivala osjećanje radosti, veselja i sreće…
i to traje već tisućljećima…
u začudnim odajama bliskog zavodništva, u kovitlanju tkiva sreće,
ostali smo vjerni prauzoru, ponavlja se povijest podavanja u
ložnici ljubavnih tajni, na rubu vremena se grle san i java,
na oštrici trenutka žudnja i sram…
ne zaboravimo, mi smo rađani zagrljajem Erosa i Afrodite,
u rascjepu vremena se oduvijek događa alkemijski čin,
vrhunac ljubavi, neporeciva istina postanka, evolucije,
nagost osjetila, privlačenje emotivnih naboja, sreća.
Kada na piedestalu pobožnih uvjerenja zabljeskaju iskre zabrana,
ne gušimo krik sreće, čemu ta lažnost?, strah od osvete neba?
skrivanje nagosti osjećanja?, prodaja ljepote osjećaja na
sajmu prevara.
Tek oslobođeni okova predrasuda mi stvaramo puninu osjećanja,
u sretnom srcu osjećamo moć zagrljaja, poljubaca i ljubavi!
Dijana Jelčić
|
