Sretan grad...
„
Knjiga Sretan grad Frane Petrića dolazi iz kasne renesanse, ali svojom aktualnošću i danas zaokuplja ne samo proučavatelje Petrićeva djela, nego i svakoga mislećeg čovjeka. Petrićev model organizacije života zasnovan je na platonovskim idejama o idealnoj državi, no posve precizirani praktični aspekti njegova oblikovanja s filozofske, sociološke, upravljačke i arhitektonske strane daleko nadmašuju utopijski karkater platonovskog uzora.
korisno je za grad da ima ljude koji se privatno bave poslovima i trgovinom, pa da od carine i pravednih daća novčano ojača, kako bi kasnije mogao podnijeti izdatke. zbog duševnog zadovoljstva građana neophodne su u gradu osobe koje poučavaju vjeronauk, štuju tajnu vjere i žrtvama čine dobra i bogougodna djela.
Ako naš grad bude takav kako smo ga opisali, najžešća žeđ u njemu će se moći gasiti vodama izvora blaženstva koje nad njim sípi...
Frane Petrić, 1529. - 1597.
Nad gradom, već danima, navala vrućine. Kao pod staklenim zvonom
došetamo do parka fra Grge Martića. Dok sutonsko sunce obećaje
smiraj zaustavljamo se na terasi kafića, stotinjak koraka mijena
ritam srca... pupoljci majskh ruža obećaju svibanjsku ljepotu,
krošnje breza bude uspomene. Slovkamo petoslovlje sa
početka priče, bezglasje zanosa u ljepoti našeg kvarta.
izmišljamo inačice Proustovskog Combraya, snaga
nehotićnog sjećanja gradi mostove među srcima,
uramljuje minulo u privid, potvrđuje sreću grada.
U pregibima tmine ushit svjetlosti,
zvučno zrnce tišine i šutljivo svitanje.
dan bojom vjenčanice kruni sreću grada!
Dijana Jelčić
|
