Pod suncem...
Dogodio si se ti, progovorio si tišinom.
Voliš li me? Upitah bezglasno,
očima, srcem, dušom.
Riječi podnose sve, laž, riječi su
kao ptice, dolete, prolete i
odlete bez tragova.
Jučer nad gradom pješčani oblak,
u zraku zrnca Sahare, utihnuo
je cvrkut, zeustavljen let
pilota od perja.
Jutros ispred prozora gugut
kupuj kruh, u krošnju ispod
prozora se vratio cvkut,
na trg se vratili piloti
od perja i čekaju
da top s Griča
prepolovi dan...
Zbrajam godine, osjećam moć sadašnjeg trenutka
i pitam se jesam li uspjela dohvatiti smisao,
zaroniti u podsvjest, dotaknuti lednicu,
pretočiti je u štivo?
Dijana Jelčić
|
