Uskrsni ponedjeljak...
Uskrsni ponedjeljak, nad gradom tajanstveno nebo, nema golubova,
u stanu maslinova grana, buket jorgovana i miris proljeća. Uugasli
strahovi, ostalo vrijeme sjećanja i put ka nebeskom svetištu.
Umiru neostvarene želje, znamenja na putu Između
početka i beskraja i tuge, a sjenke življenog života,
uklesane u stijenke srca, patinom sjete, mi odaju
povijest svjetlosti, zajedništva, ljubavi i pitanja,
Jesam li naučila podnositi patnju osjećajući težinu Kristove muke?
Mogu li podnositi muku kao On koji ju je podnosio iz ljubavi?
U obamrlosti čula, ispisah elegiju bez kraja, a Iznad našeg
prozora mlada svjetlost puni praznine, katarzu minulog,
u sjećanju susret na putu u Emaus i kraj elegije.
Dijana Jelčić
|
