San pred svitanje...
Legende utkane u san pred svitanje, privid kazne bogova,
na hridi darovatelj vatre ljudima i apsurd kotrljajućeg kamena.
Budim se, iz pamćenja izranjaju ljepše slike, jutrenja prepuna
svjetlosti, boja, titraja sreće i kovitlac nesanjane istine naše zbilje...
opet budna sanjaš... smiješiš se...
ne dragi, živim...
tvoji snovi su lijepi...
život je ljepši, dohvatljiviji, ostvarljiviji...
kaži, volim tvoja mudrovanja...
volim tvoje priče sa ognjišta, praoci su živjeli život, stvarali životnu smislenost,
na obali zelene rijeke se u svitanjima rađao život, o snovima se nije pričalo,
na žrtveniku su gorile svijeće za duše koje vječno sanjaju, molitve su
izgovarane vjerovanjem u seobu duša i zahvalom na ljepoti
ovozemaljskih staza. Njihove mudrosti smiruju uzavrelost
magije koju mi danas živimo...
Ako bogovi ne umiru onda od Herakla oslobođen Prometej
još uvijek nama smrtnicima daruje moć za usvajanjem
znanja i borbe protiv zla, nepravde i sile moćnika.
To je možda opijajuća magija koja se slijeva,
u konkretnost lakoće postojanja u kaosu
trenutačne svjetske stvarnosti...
Dijana Jelčić
|
