Djevojćici mjesto igračke...
Antun Gustav Matoš...Tovarnik, 13. lipnja 1873. ... Zagreb, 17. ožujka 1914.
Velika, najveća sreća ne da se opisati kao velika nesreća.
Za pravu sreću čovjek nema riječi, jer je riječ dijete muke i nevolje,
a ljubav je lijepa kao boginja i slijepa kao slučaj!
Cijeli svijet je pozornica, a svi muškarci i žene samo su glumci.
Oni izlaze na pozornicu i s pozornice silaze,
a za svoga vijeka jedno ljudsko biće odigra mnogo uloga.
Meni je život već satro jedan život, ali onaj drugi život,
život moje duše i moga duha: mene kao književnika
neće moći tako lako kompromitirati ljudi kojima
nije sveta ni literalna patnja ni sirotinja.
Čitajući Matoševa djela pjesma djevojćici je ostala
u sjećanju kao spomenak djetinjstva, a njegove misli
su kao ptice, kao vjerne pratilice na životnom putu.
Dijana Jelčić
|
