Svim ženama...
Sjećam se djetinjstva, osnovne škole i slavlja na Dan žena.
Majkama smo pisali pisma, pjesme, darivali bukete cvijeća.
Danas žena u meni slavi ovaj dan sa svim ženama svijeta.
Žena utkana u bitak vremena, u srž života, u titraj srca,
Uvijek lijepa u svojoj nagosti, snena u tkivu življenja,
hrabra na bojišnici materinjstva, blaga u željama i
snažna u odlukama…
Žena pjesnikinja tuge, poetesa sreće, nit koja povezuje
eone vjerovanja, epohe nadanja, tisućljeća rodoslovlja.
Ponekad samotnica u žudnjama, cesarica trenutaka,
svećenica svetišta, čuvarica oltara života, hvataćica
na vratima snova, lađarica na pučini oceana života.
Uzvišena u darivanju, ranjiva u izdaji, razigrana u strasti,
čvrsta u rukovanju, moćna u osjećajima, tužna u suzi
djeteta, radosna u njegovom smijehu, htijenjem
srca prisutna danju i noću, orbitom zvijezde
utjelovljena u sutonima i svitanjima.
Venera, besmrtna ljepota božanskog i ženskog, sakralnog i profanog,
za sreču i radost života, nasljedstvom darovana moć boginje
svakoj ženi, jednostavno ljubav za danas i za dolazeće.
budimo sretne jer smo žene...
Neka svim ženama bude sretan ovaj dan, ali i svi dolazeći...
Dijana Jelčić
|
