Ne budeći se...
Život je san iz kojeg se budimo umirući. rekla je Virginia Woolf,
da, volim sužanjstvo u sanjarijama. bez neumitnog buđenja.
Sjećam se, bio je život, a bio je san, bila je ponoć nad
otokom mirisne lavande i muk
Šapatima smo narušavali tišinu.
Sanjah lahorasto milovanje.
Bio sam vjetar u tvojoj kosi.
Koračali smo ka nikamo .
Sanjala si divan san.
Govorio si jezikom snova.
Tragala si za izvorom ljepote.
Tragala sam za fontanom sreće.
Skrivala se u tvojem snu o njoj.
Tražila sam je u ponoćnom suncu..
Bdijela je u tvojoj snovitosti.
Sretoh je u tvojim očima.
Omamio te miris otoka.
Nad poljima lavande bijela svjetlost,
Alba novokrštenja se ovila oko nas,
vezujući nas za bjelinu svanuća
u kojem ne budeći se živimo
i utjelovljujemo život.
Dijana Jelčić
|
