Danas...
More je bujalo plimom i najavljivalo oseku svitanja.
Nal žalu su valovi pjenom zazivali kazivanje istine.
Danas te mogu voljeti kao jučer, kao sutra, kao
svaki dan.
Danas ne osjećam strah od miješanja sna i jave,
danas osjećam ljudskost. Pod nebnicom zbilje
postajem gorljivi tragač za čudom božjim,
za raznolikošću svijetova. Slutim
bliskost sa bićem blaženstva,
gledam očima djeteta,
vidim vrijeme i tebe
iza vremena.
Danas zahvaljujem stvoritelju što svijetu podari
oblik kugle, otkupitelju što mogu koračati
stazama srca, dotaknuti ružu
razumjeti njen govor.
Ispisujem stranicu dnevnika, ljepotu osjećanja
slijevam u govor cvijeća, a uzbuđenja u
nježnu moć pamćenja.
"zahvalimo njoj, nepresušenom vrelu,
čiji tok sve suše i potresi ne prekinuše,
Njoj, stablu koga sve bure ne iščupaše,
svi požari ne izgoriše, koje zla kob kroz
vjekove po njoj prosu, njoj čije žile ne
uginuše, čiji sokovi ne presahnuše... "
I. Meštrović
Danas zahvaljujem njoj, majci
mojoj, tvojoj, vašoj, našoj
uzdignutoj na pijedestal
ljubavi i vremena, njoj
darovateljici ljepote
dana, ritma srca i
poljubaca.
Dijana Jelčić
|
