Poljubac..
.
U ovitku vremena vidim Rodinov "poljubac", moć zagrljaja,
govor sudbine, snagu naših godina. Promatram daljine
i tražim tragove kojima me nosila rijeka bez povratka,
dijelić svemira, koji zrcali moj proživljeni život.
Utopija vječnog života, balada besmrtnosti duše,
sanjana istina nas zavarava, ali daruje snagu
da svjesni fizičke smrti svaki tren proživimo
punim srcem, tkivom snova i nitima zbilje.
San je kratka smrt, djelić nepostojanja u javi.
Ponekad odlutam stazama sanja, putevima
seobe duša i tražim osmijehe i suze
prerano otišlih prijatelja.
To su trenuci u kojima osjećam, snovi su mostovi između
neostvarenih i ostvarenih želja, između života i smrti.
Tajna sudbinskog poslanja je upisana u ovojnici
našeg genoma, nedodirljiva vidovnjacima,
vračarama i prororocima, to je istina
našeg rodoslovlja, osmjesi i suze
naših praotca, možda i znakovi
naših inkarnacija, tragovi
koji u nama zrcale znatiželju i čuđenje.
u vrtloženju zavojnice sudbine, u odmaku od vječnosti,
na tlu zemaljskih zbivanja, ništa nam nije zauvijek dano,
kao ni ovo februarsko jutro sa znakovima proljeća.
Dijana Jelčić
|
