O uspomenama...
Ćutjet ćeš ljubav...
Da bi se dušu opilo ljepotom
Iz njena srca valja piti riječi
Jer svaka je pjev i svaka liječi
A ne stigneš li opet si za plotom
Ne znaš li živjet s njenim zlatnim mottom
Izdrži srce i kad je kraj svijeći
Svjetlost će zgasnut i ti ćeš puzeći
Tminom ogrnut skroz zalutat potom
Ali ne kloni dok su ispružene
Ruke joj spram tebi ma bilo tko si
Časne i tople s nebom udružene
Eno ti hrle mekanošću perja
Vjeru osnažit sa suncem u kosi
I kada plane grimiz predvečerja
Ćutjet ćeš ljubav što te sretnog nosi… nosi
Roko Dobra... sonet s akrostihom Dijani Starčević iz njegove zbirke Put mora
rođen 1930. preminuo 2017. bloger@sjaj oriona
U uspomenama tragovi iskona,
u fotkama djetinjstvo i osmjesi praotaca.
Osluškujem titraje klasja, šum valova,
tišinu močvare, jecaj vjetra, govor rijeke.
U krošnji vrbe šumi zakletva vjernosti
u bolu i sreći.
Vrijednosti su nevidljive,
kriju se u osjećajima,
u nemjerljivosti srčanih otkucaja,
u osmijesima, u očima.
Uzaludno je tragati za znacima.
Kada se srce, kao svijet od stakla,
rasprsne u tisuću boli, pamćenje
daruje bdijenje u sjećanjima.
Šapuće neprevodive riječi,
riječi valova, zova mora,
mirisa pinija i romora
poezije drevnih
oceana.
Slonovi donose sreću rekoše mi znalci, ljudi znaju reći
oni koji su sretni u prvih sedam godina braka biti će
sretni zauvijek...
pod drvenim slonom fotka, draga uspomena,
s prijateljima smo slavili sedmu godišnjicu
zajednićke sreće.
Danas smo u trideset i sedmoj...
Dijana Jelčić
|
