Danas je dobar dan...
Nad gradom postelja sunca,
tankoćutan obred zenita,
slijed dnevnih postaja,
koračanje ka sutonu.
U raskoši trenutka vedrina svijeta,
niska slika u očima.
Redaju se cvjetni perivoji,
rijeka prepuna romora,
omeđeni prostori
i uspomene.
U pamćenju posložena sjećanja,
jučer zgusnuto u titraj srca,
u želju za otkrivanjem
tajni mjesečevih
mijena.
U noći punog mjeseca mijena osjećanja,
u dašku prisnosti i bljesku snovitosti
sjaj ponoćnog sunca briše granice,
daruje radost željene blizine.
Danas je četvrtak, kroz kapi iutarnje rose
vidim sunce na svačemu, u tvojim očima,
bljesak minulog vremena,
iluminaciju istine.
Dijana Jelčić
|
