Zov ljubavi...
Kraj tanana šadrvana gde žubori voda živa
šetala je svakog dana sultanova ćerka mila
Svakog dana jedno ropče stajalo kraj šadrvana
kako vrijeme prolazilo momče blijeđe blijeđe bilo
Pitala ga jednog dana sultanova kćerka mila kazuj
ropče odakle si iz plemena kojega si
Ja se zovem El Muhamed iz plemena starih azra
što za ljubav glavu gube i umiru kada ljube.
Heine
Veljača je mjesec ljubavi, rekoše nam mačkoljubci,
Valentinovo je dan zaljubljenih, rekoše znalci, a
kad zaljubljenost izrodi najplemenitije stanje
u kojiem tonemo u san, budimo se, radimo,
neopisiv tek osjetljiv osjećaj kojem je
Heine napisao pjesmu.
To je energija o kojoj je pisao Goethe u Faustu,
Bulgakov u "Majstor i Margarita".
Prelamanje te moći u prizmi osjetila,
njeno zrcaljenje u svjesti zatvara
krug našeg življenog života.
Tko uspije u sebi stvoriti
most između osjećaja
i misli, taj je uspio
predrasude
pretvoriti u emocionalne vrijednosti,
zauvijek slijediti ritam srca i
slušati zov ljubavi...
Dijana Jelčić
|
