Ruže su jezik ljubavi...
Ruže su jezik ljubavi u spomenaru sreće.
One su kao svježi blijesak svjetlosti u bistrom zdencu.
Ko se za život rađa, gine za mladost, da meće
na čelo ruže po izbor u ganutome vijencu.
Što više ruža ! Za pjanstvo i ludilo njih,
što više ruža, i s njinim trnom i dračem.
Ja ih u kite svih, te ih u grudi skrih
da s ranom kličem i da s dragošću plačem.
Što više ruža ! Njih ! Što više ruža svih !
dijelovi pjesme "Svetkovina ruža" Tin Ujević
Zidna ura otkucava vrijeme, mirno nedjeljno predvečerje, bude se sjećanja.
Djetinjstvo, nedjeljne večeri su u našoj kući bili sretni trenutci zajedništva,
obavijeni tatinim prebiranjem po pijanu, majčinim osmjehom, noninim
delicijama i nonićevim tajnovitim pričama.
Ruže su mirisale godišnjim dobima, Zavoljeh već tada
njihov miris i sjaj njihovih latica. Obilježile su moje
djetinjstrvo. Osamnaest crvenih ruža opisah u
pjesmi. Daogodila se prva ljubav, a bila je
tek zaljubljenost ugašena navikama.
Kasnije se događalo vrijeme koje
nazvah olujom ruža.
Osjećam da sve što se oko mene događa prepoznajem samo u sebi
i spoznajem, nisam jedno jedino biće, nego kolona bića u kojoj je iz
trenutka u trenutak bilo zaljubljenih, umornih, tužnih, nesigurnih,
odlučnih i sretnih, Danas u ružama pronalazim ushit bliskosti,
a bijah tek nesigurna titrajuća struna u oluji ruža,
Vrijeme oluje ruža je davno završilo.
U buketu mojih godina ruže su jezik ljubavi!!!
Dijana Jelčić
|
