Preobražaj svijesti...
Golubije sivo zagrlilo jutro, nebo rominja.
Prevrtljivi Protej pokazuje svoja lica,
proriče preobražaj svijesti,
igra se valima neba
vrednuje pjev
ptica,
zov nik‘o iz uspomene.
Iz stigme prošloga izrasta ljiljan,
u poeziji kapi marijansko znamenje
Sličan amfori punoj suza uranja u svijest. .
U amfori miris vječnosti
i krhotine drevnih nadanja.
U potopljenoj galiji jecaj galiota,
nadao se slobodi na obali smiraja.
Epitaf sužanjstvu utkan u šum valova,
donešen vjetrom u krošnje starih pinija.
U romoru kapi utjeha mora,
u zvuku orgulja vilinski smijeh,
u pjevu boga oceana, život je ljubav,
svitanja kristalnosjajna, podneva zlatna
i večeri purpurnih sanja.
Od spokoja trajanja u nagnuću sunca
umire ljetni dan.
Dijana Jelčić
|
