Dragulj sudbine...
Odsanjah lucidan san, daleki otok i podzemni hram odjeka.
znala sam da sanjam, a bila sam daleko, bila je to
noći bdijenja u hypogeumu sna.
Budiš se. U tvojim očima isti san.
Možda si bio akustičar odaje proročanstava,.
moć muških glasova ubrizgao u kamen,
a ženske pretvorio u osjećanje tišine.
Na žal otoka valovi plime donose
školjke i tajne drevnih oceana,
o svijetu izgubljenih utopija,
o blagu potopljenih galija,
o tišini koraljnog svijeta
o smijehu i igri dupina,
o miru modrih dubina.
Pst, pssssssst, prekidaš moj solilokvij
na tvom licu osmijeh, dragulj sudbine,
u buketu ruža miris minulih ljepota,
slutim sreću i radost dolazećih,
svanulo je, bijela svjetlost
uranja u sobu, na oknu
anđeo čuvar našeg
vremena.
Dijana Jelčić
|
