Davna najdulja noć...
Prijateljica mi darovala sliku nepoznatog autora,
probudila uspomenu na jedan davni zimski suncostaj
na preobrazbu osunčanog hrama u prijeteću tminu noći.
Kockar sa daleke planete ugasio sunce,
stavio žetone na koordinate sutona,
zavrtio ruletu svemira, darovao
noćnoj tmini moć.
Nije uspio ugasiti ljubav, iz Jakovljeve školjke
izranja Venera, u najduljoj noći budi žudnje,
svjetlećom putanjom predaje Danici moć,
u zjenici jutra titraj probuđenog sunca
Poznajem li te?
u sjaju noćnog sunca upitah
sjenku na mom ramenu.
Osjećam li te?
upitah sebe.
Osjetih,
Ljubav je kad jedan čovjek,
ljubav je kad jedna ...
ljubav je kad ...
ljubav je,
jednostavno ljubav.
Iz vječno željenih plavih daljina si izronio Ti... šapnuh, osjećam te...
Dijana Jelčić
|
