Cvijet bez korijena...
dan obasjan suncem nestaje u bezdanu tmine, do sutra,
kad zimski solsticij objavl pobjedu gospodarice daljina,
a bijela svjetlost svitanja svjedoći početak bez kraja…
Srce neumoljivo otkucava trenutke.
Sjećanja premošćuju razvaline,
obnavljaju se davne ludosti.
U prostoru uma gomilaju
okusi, mirisi i glasovi
minulih dana
Jutros dobih nekoliko grana bijele imele.
Promatarm njenu nježnu ljepotu,
ćutim njenu snagu. Vjerujem
u mit o njenom poslanju.
Cvijet bez korijena doletio s Elizejskih polja
i donio sreću na naše zemaljske puteve.
U vrijeme došašća postaje znak
ljubavi, mira i radosti nebeske.
svijetlost ne pozna satove, pretače
ih u ocean želja, a sunce skriva
korijenje noći, budi novi dan
ostvaruje vječno željeni
zagrljaj pod imelom.
Dijana Jelčić...
|
