Pijesak i pjena...
Čarobna frula
Javi se u meni riječ
i brizne kao voda živa.
O uzak mi je ovaj svijet
za oganj što ga čelo skriva.
Ne znam mu izvor. Neznan zvuk
zvjezdano u meni zvoni.
o uzak li je neba luk
za krilo što ga nemir goni.
Jure Kaštelan
od Kaštelana naučih, iz sjećanja
na postojeće obrasce izranjaju novi oblici,
slijedio poslanje antičkih pjesnika,
oslanjao se na izvore iz kojih je učio,
sučeljavao svijest i prirodu, fizičko i metafizičko.
Prijećam se poeme „Pijesak i pjena“…
lutkinog razgovora s nepoznatim,
vidijeh dvoje ljudi usamljenih
pod svjetlošću koju ne vide.
Ona pod svijetlom suncokreta,
leptira i katedrala.
On pod korijenjem leda i žudnje.
Noći ne ostavljaj samu svoju djecu,
uvedi nas u san. Neka zora rodi Afroditu,
neka joj sunce pročešlja kosu, neka se rodi ljubav…
Ljubav je preplanulost od ljetnog sunca
rumenilo od zimskog vjetra
dobro napravljena frizura
kupljena lijepa haljina,
i sreća uvijek
ista i uvijek
drugačija."
osjetih ljubav kao uzvurkano more, šum vala i bonacu, ocean satkan od kapljica sna.
dijana jelčić
|
