Riječ premosnica...
U magli zaborava silueta nezaborava,
osmijesi minule mladosti,
traganje za izvorom svjetlosti,
kojom vidimo sve, a ona sama
je nevidljiva, zgusnuta u bjelini svitanja i sjaju zenita i ljepoti sutona.
Utjelovljena blještećim lampionima i ulićnim svjetiljkama,
razbijačica tmine u noćima kao što je bila ova
krcata mislima o moći govora.
Misao, duša vremena, duša istine,
nutarnja svjetlost, obrana od
tmine.
Osjećaj, pravda na braniku svijesti,
moćnik na trgu sudbine,
svetost tijela u hramu života.
Nad jazom između misli i osjećaja
spoznaja, lebdeći most
ka zavodljivosti želja.
da izvori tuge usahnu,
da mržnje nestanu,
da život iskri sate
u kojima samo
sreća cvate.
Nad prijetećim bezdanom
bojišnica taština, u sučeljavanjima
riječi mjenjaju značenja, postaju
ubojitije od bodeža ratnika.
Tražim riječ premosnicu
između misli i osjećaja
Mislim i osjećam riječ
koja vjekuje u miru
jednakosti i ritmu
različitosti.
Dijana Jelčić
|
