Usidreni...
Oči su tražile staze kroz tminu, neuspješno se privikavale
na znakove kraj puta, svjetlost mira je ugasila strahove,
sjene su nestajale. Tmina nema izvor, ona je tek
bezobličje smisla, vrtlnjom plave ljepotice
skriven izvor bjeline svitanja.
Titra romor riječi u sjećanju, ljubav je jedina sloboda,
uzdiže nas ponad mračnih zbivanja.
Sunce je uvijek bilo tu, veselilo se s nama,
dodirivalo tišinu, odnosilo
na gozbu anđela.
Rame uz rame još uvijek prolazimo puteve svjetlosti i mraka,
slijedimo nit zbilje.
Gledam iluziju dodira neba i mora,
vidim porod sunca i nas
usiderne u životnim
mjenama.
Dijana Jelčić
fotografija porod sunca... Jasna Marcelić
|
