Na dverima Došašća...
Već u djetinjstvu sanjah let u plave daljine.
U snovima učih letjeti, savladavati
razdaljine, slijediti put bijelih
oblaka, igrati se s njima.
Onda me ljubav prizemljila, obuzdala skitnicu,
darovala mi ljepotu ovozemaljskih staza,
miris ruža i vjerovanje u
anđela blagovjesti.
Prvim danom prosinca se olovno nebo prošlih tuga
pretače u ljubičaste uspomene i vjetrovima
prošlosti sakuplja pepeo boli u urnu
koju bacam u rijeku zaborava.
Ljubav je ovo ovdje i ovo sada, njena ljepota zasljepljuje
kao bjelina breze u proljeće, opija mjesecima ljeta,
miluje me rapsodijom nepostojećih boja.
Osjećam ljubav i slutim dolazeća zima će
nam darovati ljubičasta svitanja.
Na dverima Došašća dobijah desetljećima buket ljubičastih ruža,
naše znamenje minule i dolazeće ljepote. Odmatam fascije
pamćenja, dozvoljavam prohujalom da se vrati u ovaj
trenutak spokoja, da posveti odaju vedrine u kojoj
živimo slavlje osjećanja i iščekujemo radosno
navještenje arhanđela Gabrijela.
chelli
Sandro Botichelli... Blagovijest
Dijana Jelčić
|
