Poetika materije...
Gaston Bachelard je pisao o poetici vatre, vode, zemlje i zraka. Čitajući osjetih,
poetika materije je bit izmišljaja, pretakanje doživljaja u stih u kojem oživi i
nježnošću riječi dodiruje osjetila. čujem romor kapi, tišinu kamena,
titraj lista u vjetru, šapat vatre i muk zemlje... tvar osjeća, pamti,
u njoj žive nježni čuvari vječnosti, u njenim kristalima stoluje
spomenik povijesti čovječanstva, izdržljiviji od mjedi.
Maštanje to je vrijeme u kojem mogu biti
u svijetu krhke tvari tlapnje i britke zbilje,
u vidokrugu dohvatljive sreće,
tada pokušavam razumjeti govor oblaka,
slobodna preletjeti u beskraj, ubrzati vrijeme,
zaustaviti odlaganje, uroniti ui svijet vječne sreće
u tragovima izmišljaja slaviti radost srca, u galeriji
mašte vidjeti utjelovljenu poetiku tvari, širinu travnjaka
i tragove naših koraka po već utabanim stazama ka zbilji.
Dijana Jelčić
|
