Pjesnik njoj, ja tebi...
Antun Branko Šimić... Povratak
Ti i ne slutiš
moj povratak i moju blizinu
U noći kada šumi u tvom uhu tiha mjesečina
znaj:
ne koraca mjesečina oko tvoje kuće
Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu
Kad koracajući cestom kroz mrtvo svijetlo podne
staneš
preplašena krikom čudne tice
znaj:
to krik je moga srca s blizih obala
I kad kroz suton vidiš crnu sjenku što se miče
s onu stranu mrke mirne vode
znaj:
ja koracam uspravan i svečan
kao pored tebe
kada ti se u besanim noćima pričini da čuješ šum mjesečine,
ne korača Luna lazurnim sagom ka tebi, ja lutam i tražim
onaj dio sebe koji tebe voli u tebi...
kada koračajući cestom kroz mrtvo, svijetlo podne zastaneš,
zaustavljen krikom nevidljive ptice, to nije ptica koja umire pjevajući,
to je uzvik mog srca s obale noći, to je šapat naslućujuće sreće, to sam ja...
osluhni moj glas, tu sam, moji tragovi su srcem željena blizina,
ne lutaj nebeskim stazama, tamo nema tragova mojih stopa,
tu sam u tajnovitom velu budnosti, u jutrima kao što je ovo,
u na jastuku prepunom naših šapata…
ponekad se skrivam u mnogoriječju zbilje, u kapima
neizrecivih osjećanja, u krhotini neke uspomene,
u suzi zaostaloj iz vremena bolnog tugovanja,
u titraju nemira otrgnutog iz dugog čekanja
na tvoj povratak sa vrata tvog vremena
u trianglu tebe, mene i života živi ljubav, tu sam uz tebe
Ona koju ti voliš u meni... Ona koja tebe voli u tebi...
Dijana Jelcic... prva slika Jasna Marcelić
|
