Moj život na sceni vremena…
život na sceni vremena, buket jesenjih plodova, misli i osjećanja,
dana i noći, godišnjih doba, predstava, premijera bez reprize.
Nad nama nebo puno legendi, sazviježđima ispisani mitovi,
nedjeljivost beskraja i konačnosti, a kovitlanje vječnosti
zaziva radoznalost, čežnju za otkrivanjem tajni,
uron u prošle živote, vjerovanje u starost
duša i njihove seobe...
Elegantno odlazi noć, crna pantera, svjetlost uranja u san,
ucrtava put ka svitanju… zlaćani muk iskri nježno tkanje,
veo nad koljevkom rađanja, pričinja mi se, bila sam
podanica Mjeseca, ljubavnica Sunca, igračka
vjetra u oluji ruža, zrno pijeska u Sahari,
vlat trave u preriji, kap vode na
Jeriihonskoj ruži, pustolovka
putevima svile…
nad spoznajom bdije pamćenje, odbijam uspoređivanje,
izašla iz tkanice sna zlatna nit se uvija oko budnosti
i umrežava sječanja u percepciju svakodnevice,
vodi me do ateljea slikara i slikom dokazuje
lutalica sam panoramom vremena…
Dijana Jelčić ... zadnja slika Lovro Artuković
|
