Vihor vremena...
"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)
U vihoru vremena čekah skitnicu,
ludu trenutka, kralja bez krune.
Tebe usjećenog u pamćenje,
uklesanog u sjećanje.
Susret i rastanak
pod suncem.
U plavim daljinama nagnuće
sudbine, u vremenu ritam
vjerovanja. U tvojim
očima obećanje.
Zbrajah godine. U vjetru
osluškivah glas Salomona,
odgovarah srcem zaručnice
i zavoljeh miris smirne i oazu
Judejske pustinje i grozdove
njene.
Sanjah kuću od cedra i svodovlje
od čempresa. Razgovarah sa
srnama i košutama, zaklinjah
mjesečinu za blagost tvoga sna.
Bio si strast, bila sam žudnja
dosanjane budućnosti.
Dijana Jelčić...
|
