Čovječe...
Promatram zvjezdano nebo, zvijezde tihuju,
dokazuju našu nedjeljivost od svemira,
ćutim bezgraničje postojanja u zbilji,
dohvatljivost tajanstvenih svjetova
u kojima smo možda ipak bili.
Zvijezde titraju tišinom svemira.
Nisu to suze svetoga Lovre,
to su iskre naše životne
svijeće, želje slivene
u san pun snova,
Volim promatrati zvijezde iz karusela zbilje,
to su šapati, milovanja, zagarljaji i poljupci
znamenja ovozemaljske ljubavi i svijest
o našem povratku među zvijezde...
Dijana Jelčić
/font>
|
