Moje plave daljine...
Veliko kristalno ogledalo, slika prošlosti, djetinjstvo u crnom okviru izrezbarenog dreveta, moj dnevnik,
prijatelj, vjerni slušaoc izmišljenih i željenih priča. Ja i moja slika u beskrajnom dijalogu, studija postojanja,
velika biblioteka, čitanje, izgradnja osobnosti u vječnom sukobu snova i stvarnosti.
U zrcalu blješti povijest nutarnjeg svemira, evolucija i kozmogonija svijesti,
vidim sebe u odorama izrastanja, u vremenu izranjanja iz kukuljice
začeća. napuknuće opne i omatanje svilenog vela stvarnosti…
Nona, mama i ja, tri generacije u prošlom stoljeću tražtše odgovor na vječno pitanje, što je to ljubav.
veliko kristalno ogledalo, djetinjstvo, poetski dnevnik, studija postojanja i vječni sukob snova i stvarnosti.
Tri lica, tri tijela, jedna priča o ljubavi. Tri života...nesalomljiva energija utkana u ženskost...
tri lica tražiše istinu.
One su među anđelima, ostala sam sama, pa se sada u sumi godina vraćam mojim plavim daljinama.
Dijana Jelčić... pjesma iz zbirke ... osamnaest crvenih ruža... 1986...
|
