Razbijena igračka...
Aboli bibelot, kao razbijena igračka odbaćena sjećanja
osamnaesti rožendan, buket cfvenih ruža i rastanak.
Plakala sam kad sam odlazila, pričinjalo mi se,
nebo je plakalo sa mnom. U praznini svijesti
crna linija, pukotina zaborava, samoća,
miris tamjana i umiruća zvijezda.
Pjev ptice rugalice, milosnice uma,
braniteljice na bedemu bezdana
zaustavi misli na pješčaniku
lijepih uspomena.
U ruksak lutalice skupih
krhotine pamćenja,
riječi izblijedjele
od čekanja.
Pod plaštem zrelosti emotivni pomak,
ushit razumjevanja sebe u sebi,
razotkrivanje gnusne patetike.
U bistrini odaje svijesti novi,
drugačiji, istinitiji naboj.
nisam ga više sretala u snovima.
Dvadeset godina kasnije ukorićih do tad napisano.
Poslije promocije dobih ceduljicu stisnutu u knjigu,
molim posvetu jer sjećao sam se davnog susreta
u vlaku, sjećao se tvojih bademastih očiju i duge
kose boje zrelih kestena, tražio njihov sjaj u
sutonskoj zvijezdi koja je zrcalila tvoje lice.
a sad se susretoh sa tvojom poezijom i
drago mi što on više nije u tvom snu ...
Dijana Jelčić
|
