Tinova kocka vedrine...
Naša fotografija iz prošlosti, u kristalnu kocku vedrine uramljena sjećanja na ljepotu početka.
Kristalna kocka vedrine, poslanje pjesnika, izazov sanjarima,
Iz ničega se rađa svjetlost, tajna skrivena u beskraju,
unikatnost vremena,
prave stvari se događaju i ne ponavljaju.
Sutonom umire dan, Venera budi noć, Danica svitanja.
Stazama utabanim osmjesima nadolaze novi dani
kao kolona trenutaka iz budućnosti, nedohvatne…
Zaustavljam se u trenutku, šapat pješčanoga sata nagovješta sljedeći…
Pružam dlanove ka šarenilu svemira, kradem nebu plavetnilo,
suncu zlatni sjaj i ucrtavam nove pute na globusu želja…
Koirljaju se dani vručins, njegove terapije i tlapnje,
čekamo kraj izmišljaja, u svakom svitanju iz
kocke vedrine vadim komadiće sjećanja,
iz kristalne fontane života ispijam kapi
i mislim i osjećam, dakle postojim.
sretan vam dan želim dragi prijatelji...
Dijana Jelčić
|
