U rasponu...
U rasponu naših suprotnosti, u vremenu zajedništva
u potpalublju pamćenja pohranismo uspomene.
Pehar s izvora se nije razbio, omamljuje me
nemir tišine i mir tvoga glasa u trenucima
strahovanja, čekanja i sjećanja.
Volim tvoje jezične akrobacije, zvuk asonanci, pjev istih vokala,
poetiku rečenica, tankoćutne tonove naših razgovora.
Volim pjesničke epifore, ponavljajuće, Kaštelanovo
pojačavanje ljepote sna u zbilji.
Čujem u snu
Sanjam u snu
Vidim u snu...
Poslije tmine noći, sna i bdijenja u plimi i oseki osjećanja,
jutros nas je naša odaja, dočekala prepuna sunca,
šapnuo si stih stare pjesme zavoli ovaj dan,
čuo sam u snu, vidjela sam u snu,
u snu smo sanjali isti san...
Dijana Jelčić
|
