Učili smo...
"Govorim ti ozbiljno. Nije naš zadatak u tome da se približimo jedan drugom, kao što se ne sastaju ni sunce i mesec, ni more i kopno. Nas dvojica smo, prijatelju dragi, sunce i mesec, mi smo more i kopno. Naš cilj nije da se slijemo jedan sa drugim, već da saznamo jedan drugoga i da jedan u drugom naučimo gledati i poštovati ono što taj drugi jeste: naša suprotnost i dopuna.“
Herman Hesse…“Narcis i zlatousti“...
Davno pročitana Hesseova knjiga je trag u sjećanju,
Narcis i Zlatousti, ponekad iz mene u dijalogu s tobom
progovara Narcis, ti mi tad odgovaraš riječima Zlatoustog...
duhovno i svjetovno u nadmetanju, skladom riječi učili poštovati
ono što jesmo... tebe u tebi, mene u meni...
Tragali smo za smislom poezije zbilje.
Nastojali osmisliti jezgru snovitosti,
udahnuti joj moć sna, odjenuti je
koloritom rasprsnutog Sunca,
darovati joj trajanje u javi...
Misli se zaustaviše u jednom snu, jedinom snu.
Život je zatvorio Pandorinu kutiju, darovao nadanje.
Sutra će biti bolje vjerovali smo. Jedna zvijezda je padom
razbila tišinu, kiša Perzeida krstila želju, trag ka novom danu.
Dijana Jelčić
|
