Na bojišnici ranjivosti...
Zatomljena osjećanja, sve tuge i nesretna stanja
opisah i zgusnuh u košmar željenog zaborava.
Iz međuslovlja tišine izranjahu onomatopeje,
ponavljajući suglasnci i samoglasnici.
Probudili su ratnicu na bojištu ranjivosti,
izronila je iz obilja pamćenja.
Osjetih iscjeljiteljicu
mrtvih oceana
i umrtvljenih
osjećaja.
smiješi mi se, poziva… krenimo
kamo, pitam…
u zatomljene svjetove, u tugu,
u bol, u patnju.
Oćuti njihovu moć, ohrabri se, oslobodi se,
sloboda je šum tišine, romor nijemosti,
lepet krila leptira univerzuma uma.
Ohrabrih se, skupih požutjele
papre, stavih napisano u
korice i stadoh pred
slušaoce.
Danas ih čujem kao u snu, ne odbacujem,
ali ne živim, tek slažem kao slike
u galeriju uspomena.
Dijana Jelčić
|
