Velika Majka...
Osvanulo je jutro Velike Majke. Osjećam dah ljubavi, zrak je prepun sakramenta,
osluškujem tišinu blagdana, ulice su prazne, grad još spava, jedino život kuca na okna srca
i sjećanje na Zadar, izložbu djela Ivana Meštrovića, na pjaci skulptura Majke i njegova misao...
"zahvalimo njoj... nepresušenom vrelu, čiji tok sve suše i potresi ne prekinuše, Njoj , stablu koga sve bure ne iščupaše, svi požari ne izgoriše, koje zla kob kroz vjekove po njoj prosu... njoj čije žile ne uginuše, čiji sokovi ne presahnuše..."
iza misli se zrcale slike. Nery Škegro i ja u Međugorju, u Gospinom ozraćju.
Rado lutam koridorima pamćenja, volim te susrete na rubu vremena,
na graničju mistike i znanosti, bude nadahnuće i nove osjećaje…
Čujem prošlost udaraca klatna o bronzu crkvenog zvona.
Tonem u svijet opsjena, u carstvo privida.
Gospino uznesenje ka nebeskom Jeruzalemu,
bljesak bijele svjetlosti ukazanja, Lurd, Fatima i Međugorje.
miris ljiljana, marijansko znamenje, nježno obećanje
njenog bdijenja nad nama smrtnicima.
In memoriam na moju majku i sve majke koje s Gospom bdiju nad nama... na prozoru vjesnik neba i buket ruža...
Dijana Jelčić
|
